Živan Filippi : Korčula i Moreška
Grad Korčula jedan je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova Sredozemlja i tradicionalno je turističko i kulturno središte istoimenoga otoka. Veća mjesta na otoku su još i Vela Luka, Blato, Smokvica, Čara, Pupnat, Žrnovo, Lumbarda i Račišće. Sam grad Korčula broji 3,500 stanovnika, a na cijelom otoku danas živi oko 17,000 žitelja.
Po svojim prirodnim osobinama i razvedenosti svoje obale s brojnim uvalama i otočićima, Korčula se ubraja među najprivlačnije otoke Sredozemlja. Blaga sredozemna klima omogućuje odmor tijekom cijele godine. Danas u Korčuli ima pet hotela: “Korčula”, “Park”, “Marko Polo”, “Liburna” i “Bon Repos“. Postoje i raznovrsne mogućnosti smještaja u apartmanima i sobama ACI marine Korčula, te u kampovima i privatnim vilama u uvalama Žrnovska Banja, Kneža, Lumbarda i Zavalatica, te po cijelom otoku. Jedna od privlačnosti otoka Korčule su vrhunska bijela vina Grk i Pošip, tako da je vinogradarstvo, uz brodogradnju i kamenoklesartsvo, bila najznačajnija privredna djelatnost tijekom povijesti.
Još u prethistoriji na ovom otoku i obližnjem poluotoku Pelješcu živjeli su prastanovnici Korčule i Pelješca o čemu svjedoče najnoviji arheološki nalazi na lokalitetima Vele spilje u Veloj Luci i u Nakovanim na Pelješcu. Najstariji poznati žitelji na otoku bili su Iliri, koji su uglavnom živjeli u kamenim nastambama na brdima, ostaci kojih se mogu još i danas vidjeti s mora i kopna. Prvi pisani spomenik o životu na otoku Korčuli, Lumbardska psefizma, datira iz 4. stoljeća prije Krista kada su Korčulu naselili grčki kolonisti s obližnjega otoka Visa (grčka Issa). Nakon Grka na Korčuli su nekoliko vjekova živjeli Rimljani koji su se žestoko sukobljavali s Ilirima dok ih nisu potpuno uništili. Nakon propasti Rimskog carstva u 5. stoljeću naše ere, Korčula, zajedno sa cijelom Dalmacijom, dolazi pod vlast Bizanta, a grčki car i povjesničar Konstantin Porfirogenet spominje postojanje grada na otoku Korčuli u 10. stoljeću. Tada su se na otoku Korčuli već bili naselili Slaveni i primili kršćanstvo, pa je tako više stoljeća slavenska zajednica egzistirala zajedno romanskom. Venecija je od 10. stoljeća nadalje pokušavala utvrditi svoju vlast nad otokom, što joj je i uspjelo tijekom 13. stoljeća, od kada datira i poznati Korčulanski statut, jedan od najstarijih pravnih spisa u ovom dijelu Europe. Prema jednom dokumentu iz 15. stoljeća i prema stoljećima prenošenoj legendi, u gradu Korčuli rodio se 1254. godine najpoznatiji svjetski putnik i diplomat na dvoru mongolskoga cara Kublai Kana, Marko Polo, koji je i zarobljen kraj Korčule u jednoj od najvećih bitaka srednjega vijeka, između Venecije i Genove 7. rujna 1298. Druga poznata bitka pred Korčulom odigrala se 15. kolovoza 1571. kada su Korčulani jedini uspjeli obraniti svoj grad od najezde turske flote, pod zapovjedništvom alžirskog vojskovođe Uluz-alija. Nakon što je Napoleon osvojio Veneciju 1797. godine, Korčula potpada pod vlast Austrije, ali vrlo kratko jer ju je ubrzo zaposjela Napoleonova vojska zajedno s cijelom Dalmacijom 1806. Korčula je cijelo jedno stoljeće bila pod Austro-ugarskom carevinom i to od 1815. do 1918., a poslije kratkotrajne talijanske okupacije, postala je 1921. sastavni dio nove države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevina Jugoslavija). Druga talijanska okupacija uslijedila je 1941. godine i trajala je do kapitulacije Italije 1943. Nakon jedne od najtežih bitaka Drugoga svjetskoga rata u Dalmaciji, Nijemci su desantom osvojili otok u prosincu 1943. Korčula je u tom ratu doživjela strahovita bombardiranja, kako od Nijemaca tako i od Saveznika i to čak 28 puta, što ujedno potvrđuje njezin važan strateški položaj tijekom cijele povijesti grada i otoka. Partizani su oslobodili grad Korčulu 13. rujna 1944. Korčula je nakon Drugoga svjetskoga rata postala sastavni dio republike Hrvatske u okviru federacije socijalističke Jugoslavije. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća Korčula je doživjela najveći privredni napredak u svojoj povijesti jer su tada izgrađeni novi hoteli, modernizirana brodogradilišta i stvorena osnovna infrastruktura u vidu asfaltiranih cesta, javnih ustanova, a posebice je za život i razvoj otoka bila važna izgradnja Neretvansko-peleško-korčulanskog vodovoda 1986. godine, jednoga od najsloženijih sustava takve vrste u ovom dijelu Europe. Za vrijeme raspada Jugoslavije i srpsko-cronogorske agresije 1991., Korčula se aktivno uključila u obranu zemlje i međunarodnim prizanjem Hrvatske 15. siječnja 1992. godine, postala je sastavni dio Republike Hrvatske. Danas se privreda i život na otoku i u gradu Korčuli ponovo obnavljaju nakon višegodišnje stagnacije, a najveće izglede ima ponovni razvoj turizma, jer je Korčula sačuvala svoje ime kao jedna od najprivlačnijih turističkih destinacija Sredozemlja.
Stari grad Korčula, opasan obrambenim zidinama i kulama, zajedno sa svojim crkvama, palačama nekadašnjih aristokratskih porodica, ulicama, stambenim i svjetovnim zgradama, potječe iz 15. i 16. stoljeća. Sagradili su ga korčulanski graditelji, kamenoklesari i kipari od vrsnoga korčulanskoga kamena s obližnjih otočića Vrnika. Sutvare i Kamenjaka. Najveći korčulanski graditelj bio je Marko Andrijić iz druge polovice 15. stoljeća, koji je isklesao i najljepše ukrase na korčulanskoj katedrali sv. Marka i u njezinoj unutrašnjosti, kao što je ciborij (kameni baldahin) nad glavnim oltarom. Ostali važniji spomenici arhitekture u doba renesanse i baroka su Palača Arneri, koja se rekonstruira u modernu umjetničku galeriju, biskupski dvor u kojemu se nalazi muzej sakralnih slika i predmeta, palača Gabrieli-Ismaelis u kojoj je danas Gradski muzej, Gradska vijećnica iz 17. stoljeća, crkva Svi sveti, sjedište najstarije gradske bratovštine iz 1301., Kanavelićevi dvori, danas restauriani u ekskluzivni riblji restaurant, kompleks zgrada Španić, za koje je izgrađen plan restauracije u novi gradski hotel, te mnoge druge javne zgrade, crkve, samostani i kapelice.
Korčula je poznata po spektakularnim procesijama u kojima sudjeluju tri gradske bratovštine: Svi sveti, Sveti Mihovil i Sveti Roko, a najljepša je procesija navečer na Veliki Petak, kada bratimi, odjeveni u svoja različita crkvena ruha, nose upaljene velike i male svijeće i idu oko staroga grada.
Korčula je sačuvala i tradiciju viteških igara, od kojih je najpoznatija Moreška, dinamični bojni ples s mačevima koji se danas jedino izvodi u gradu Korčuli i to već preko 4 stoljeća. Pretpostavlja se da je Moreška došla iz Španjolske, a da se u Korčuli počela igrati u 16. stoljeću kao uspomena na obranu od zloglasnoga alžirskoga vojskovođe Uluz-alija. Ples izvode dvije skupine plesača u crvenim i crnim odorama koji se bore za naklonost Bule, vjerenice Bijeloga kralja Osmana, koju je oteo Crni kralj Moro. Dvanest parova “moreškanata” u živopisnim kostimima izvode plesne figure i “tuku” se mačevima, ubrzavajući ritam svojih pokreta i uzajamno se natječući u vještini mačevanja u sedam plesnih figura ili “kolapa”, koji završavaju pobjedom Bijeloga kralja i trijumfalnim krugom njegove bijele vojske. Moreška je postala poznata diljem Europe jer se u zadnjih trisetak godina izvodi i više puta tjedno pred zadivljenim turistima. Njezinoj popularnosti pridonijela su i brojna gostovanja u zemlji i inozemstvu, na festivalima mačevalačkih igara, turističkim sajmovima i drugim folklornim priredbama. U Korčuli se svake godine tijekom srpnja i kolovoza održava Festival viteških igara na kojemu nastupaju folklorne družine “kumpanije” iz drugih mjesta otoka Korčule i raznovrsne folklorne skupine iz inozemstva. Tijekom festivala održavaju se i znanstveni simpoziji o podriejtlu i značenju mačevalačkih viteških plesova za suvremeni život i posebice umjetnost.