Slobodna dalmacija, 20.11.2002., Napisao DUŠAN KALOGJERA
ZAŠTO KUD LADO NEMA PRAVO IZVODITI DREVNU VITEŠKU IGRU IZ KORČULE
Moreška nije bilo koja folklorna točka!
Ako se neki ples izvodi duže od četiri stoljeća u samo jednom gradu
(Korčuli) i izvodi ga domicilno stanovništvo, onda samo tom činjenicom taj
ples ostaje svojina samo te sredine. Ako ga već izvode i drugi, onda pri izvođenju
treba poštovati tradiciju i način njegova izvođenja, a to Lado nije poštovao
Zbog čega je on, kao bivši plesač moreške, gradonačelnik, saborski zastupnik
i gospodarstvenik, protiv toga da morešku izvode drugi folklorni ansambli
i nekorčulani - objašnjava DUŠAN KALOGJERA
Godišnji nastup KUD-a Lado iz Zagreba pod naslovom Na moru i kraju, održan
11. studenoga 2002. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, bio je
zaista kulturni događaj bez presedana: plesački, režijski, koreografski i
scenografski na najvišoj razini. KUD Lado, koji već više od pedeset godina
na najvišoj umjetničkoj i profesionalnoj razini njeguje i čuva folklornu i
običajnu baštinu naših prostora i naroda (prije za prostor bivše Jugoslavije),
od mene kao građanina i bivšeg folkloraša može primiti najviše ocjene, priznanje
i zahvalnost za dosadašnji rad. Uvijek sam to društvo cijenio i poštovao i
veselio se našim davnim zajedničkim nastupima za Dan ustanka naroda Hrvatske
(27.7.), kada su u Korčuli bili naši dragi gosti u više navrata. Ovaj sadašnji
naraštaj plesačica i plesača, a možda i vodstvo Društva, za te nastupe i ta
prijateljstva i ne zna, ali uza sve to, mi koji smo bili sudionici toga druženja
i prijateljstva nosimo ih u najljepšoj uspomeni.
Upravo ta lijepa sjećanja i prijateljski odnosi koje smo njegovali ponukala
su me da, poslije uspješna nastupa u Zagrebu, napišem ovaj članak, kao javni
prijekor KUD-u Lado i njegovu vodstvu za današnje postupke vezane uz nasilno
uzimanje korčulanske viteške igre moreška i njezino izvođenje i uvrštavanje
u njegov umjetnički program.
Samo u Korčuli
Da bih neupućenim čitateljima bio bliži i jasniji, moram reći nekoliko riječi
o samoj moreški i njezinu povijesnom ishodištu.
Viteška igra moreška mačevalački je bojni ples koji se u srednjem vijeku igrao
na gotovo čitavoj obali Sredozemlja, ali se samo uspio sačuvati u gradu Korčuli
na istoimenu otoku. Po povijesnim dokumentima ovaj ples se u Korčuli igra
već duže od četiri stoljeća i, naglasimo, samo i jedino u Korčuli. Taj se
ples prenosio s koljena na koljeno i uspio se sačuvati od zaborava puna četiri
stoljeća. Taj ples je postao sinonim za grad Korčulu i po tome je Korčula,
kao turistička destinacija, najprepoznatljivija.
Postavljam pitanje: zbog čega je KUD Lado, znajući za te povijesne i tradicijske
činjenice, morao morešku uvrstiti u svoj program i svesti je na razinu bilo
koje svoje folklorne točke kada to nije to. Pokušavam za to naći valjan razlog
i pitam se:
1. Radi predstavljanja i promicanja kulturno-tradicijske baštine u zemlji
i svijetu?
To se ne može uvažiti jer je moreška u izvođenju KUD-a Moreška i HGD-a Sveta
Cecilija dovoljno predstavljana i izvođena u domovini i svijetu, da joj veća
promidžba nije bila potrebna, dapače, ima mišljenja da se i previše eksponirala.
2. Da je sačuvamo od zaborava?
Ni slučajno - ona se uzorno u Korčuli njeguje više od četiri stoljeća i ta
opasnost nema realne osnove.
3. Da joj se podigne umjetnička razina?
To također ne može biti razlog, jer je upravo jedna od njezinih vrijednosti
da su je uvijek izvodili amateri iz radničke i studentske populacije i umjetnički
je uvijek bila dozirana upravo onoliko koliko je bilo potrebno za amatersko-pučko
izvođenje, a umjetničku istančanost uvijek su zamjenjivali srčanost i ponos
izvođača da u njoj sudjeluje.
4. Da joj izvođenjem izvan Korčule i od drugih ugrozimo značenje, umanjimo
vrijednost i uvrstimo je u prosječnost?
U to zaista ne vjerujem, poštujući i cijeneći ugled i reputaciju KUD-a Lado.
Koji bi drugi razlozi za prekidanje višestoljetne tradicije izvođenja moreške
samo u Korčuli i od Korčulana mogli biti, ne mogu dokučiti, osim nedobronamjernih
namjera pojedinaca, koji su ovu zamisao ostvarili, usprkos prosvjedima, pri
samoj namjeri prije nekoliko godina, kada su se toj ideji suprotstavili grad
Korčula, oba društva koja u Korčuli baštine ovaj ples i cjelokupno građanstvo
Korčule, prosvjedima Ministarstva kulture, čak i do Predsjednika države.
Izgubila se borbenost
Zbog čega sam ja, kao bivši plesač moreške, gradonačelnik, saborski zastupnik
i gospodarstvenik, protiv toga da morešku izvode drugi folklorni ansambli
i nekorčulani, pokušat ću objasniti u nekoliko idućih napomena:
1. Ako se neki ples izvodi duže od četiri stoljeća u samo jednom gradu (Korčuli)
i izvodi ga domicilno stanovništvo, onda samo tom činjenicom taj ples ostaje
svojina samo te sredine. Čak i ako postojeći zakoni ne potvrđuju takvu moju
tezu, postoje neka običajna i moralna pravila koja treba poštovati u civiliziranim
sredinama.
2. A ako već i drugi izvode jedan ovakav ples (naglašavam da sam protiv toga),
onda pri izvođenju treba poštovati tradiciju i način njegova izvođenja, kao
i koreografiju po kojoj se igra izvodi barem sedamdesetak godina. Ni to Lado
nije poštovao, što dokazujem sljedećim činjenicama:
a) muzika pod kojom se izvodi moreška je nova (iako se u osnovama oslanja
na staru muziku). Muzika nema borbeni ritam, već baletni, što na određeni
način dezavuira borbenost plesa kao ratničke igre,
b) sam ples po toj muzici je usporen i umrtvljen i ne može igri dati ratnički
duh, što je za morešku bitna karakteristika u kojoj udarci mačeva moraju biti
tako jaki i muški da iz njih iskre vrcaju, a ples mora odavati privid prave
borbe dvaju neprijatelja,
c) sama igra u cjelini je plagijat u odnosu na morešku koja se igra u Korčuli,
jer se umjesto sedam figura (kolapa) igraju samo četiri, dvije su (treća i
peta) uključene u četvrtu, a jedna (šesta) se uopće ne izvodi. To nije prava
moreška, već njezino krnje izdanje koje joj ruši ugled, značenje i autentičnost,
d) govorne dionice bule, crnog kralja, otmanovića i bijelog kralja čista su
katastrofa i nemaju nikakve veze s govornim naglaskom na Korčuli, gdje se
igra izvorno izvodi. Taj govor me podsjeća na “vlaški” ili Hercegovinu, što
je bezočan udar na korčulansko uho, a mene osobno takva neodgovornost u koreografiji
čak i vrijeđa (naravno vezano uz igru),
e) ni kostimi, a ni ostali rekviziti u svemu ne odgovaraju originalu, što
je također nedopustivi propust.
Novokomponirana igra
Dakle, gospodo iz Lada, tvrdim da ovo nije i ne može se zvati korčulanska
viteška igra moreška. To je za mene neka novokomponirana igra, pa ako je već
morate i trebate igrati, predlažem vam da joj promijenite ime, kostime, muziku
i koreografiju već ste promijenili te za domovinu porijekla uzmite Maroko
ili Španjolsku, pa je izvodite kako znate i umijete, a nama ostavite da i
dalje čuvamo, njegujemo i igramo korčulansku vitešku igru moreška koju su
nam u zalog ostavili naši drevni preci.
Ono što me najviše zaintrigiralo na vašem nastupu jest to što ste kod izvođenja
tzv. moreške zatajili ime koreografa i označili ga sa tri X, što u sebi može
kriti sumnju da svi poslovi oko izvođenja vaše moreške nisu baš čisti ili
da vam je savjest ipak proradila.
Na kraju bih vas iskreno zamolio, kao bivši plesač moreške i kao izgranak
stare korčulanske moreškantske obitelji, da još jednom razmislite je li Vam
igranje moreške bilo potrebno i da je se okanete u interesu kulturne tradicije
grada Korčule, kojoj je moreška relikvija, a vama samo jedna od nekoliko stotina
točaka u programu koji izvodite.
Želim Društvu svaku sreću i napredak!