Slobodna dalmacija, 23.11.2002., Napisao Željan PETKOVIĆ
KORČULANI SE JOŠ NISU OPORAVILI OD ŠOKA IZAZVANOG LADOVOM
IZVEDBOM MOREŠKE U HRVATSKOME NARODNOME KAZALIŠTU U ZAGREBU
Od moreške nam učinili krnovala
Kako ih ni sram! Što oni znaju o moreški. Za nju igrat,
triba je prvo slušat iz materinega trbuha i gledat dok piješ materino mliko
- kaže sa suzama u očima Asja Silić, bivša bula s najdužim stažom u moreški.
Za Zlatka Šaina, predsjednika KUD-a Moreška, riječ je o kulturocidu, dok crni
kralj Cecilijine moreške Teo Divić dodaje da su ladovci od korčulanske moreške
napravili - hibrid
Godišnji nastup zagrebačkog Lada, održan u Hrvatskome narodnom kazalištu i predstavljen kao kulturni događaj par exellence, na kojemu je Lado hrvatskome gledateljstvu predstavio svoju verziju korčulanske moreške, stvorio je erupciju negativnog emocionalnog naboja Korčulana, koji se još nisu otrijeznili od šoka, ne vjerujući da se netko na takav grub način, mimo zakonskih, uljudbenih i moralnih normi, mogao poigrati s njihovim svetinjama, profanirajući ih u cilju popunjavanja folklornih točaka svoga programa.
Lovci na kulturno-folklorne trofeje
Poniženi, odlučili su komentirati Ladov "kulturocid", ali i otvoriti
pitanja i trijezno pronaći odgovore radi efikasne zaštite svoga kulturnog
blaga koje je, zbog svoga sjaja, posljednjih godina postalo metom lovaca na
kulturno-folklorne trofeje.
Iako će pojedini Korčulani, u namjeri Lada da na svoju pozornicu postavi korčulansku
morešku, između redaka iščitati i političke motive skrojene prije desetak
godina, jasno im je da oni nisu bili presudni i da su, zbog vlastita razmimoilaženja
u ključnim pitanjima, i sami pridonijeli da se netko sa strane olako ušulja
u njihovo dvorište u namjeri da ih potkrade i obeščasti.
Iako se prvi javno očitovao Duško Kalogjera, bivši gradonačelnik, saborski
zastupnik, i sam prije moreškant, objašnjavajući zašto Lado, ako ne zbog zakonskih,
a ono uljudbenih i civilizacijskih uzusa, nije smio dirnuti u korčulanske
relikvije, lavina kritika došla je i od drugih Korčulana s namjerom da se
problem digne na državnu razinu.
— U tom smo cilju — kazat će Zlatko Šain — predsjednik KUD-a Moreška, jednog
od dva gradska društva koja igraju korčulansku vitešku igru — poslali pismo
ministru Antunu Vujiću, adresirajući ga i na adresu Vlade RH i Ured predsjednika
Republike, očekujući da će razumjeti naše argumente i stati u obranu naše
časti i zaštite kulturnog blaga koje smo sve do sada, četiri stoljeća, uspjeli
čuvati i baštiniti.
— Pa što je ovo Ladu trebalo, zar misli da se tako lako, bez posljedica, može
dite materi ukrasti! Ono što nam je servirao na televiziji jest folklorna
bevanda bez okusa i mirisa, pakirana u etiketu korčulanske moreške. Tražimo
od Lada, a to smo i napisali ministru Vujiću, da se okane naše moreške, koja
nije poskočica s mačevima. Ona nije, kakvu ju je TV gledateljstvu predstavio
Lado, tehničko hladna režirana mačevalačka poskočica nego muška viteška igra,
borbeni ples, u kojem se tuku dvije vojske — izričit je predsjednik KUD-a
Moreška, ističući da će, ako treba, ići i na barikade u obranu statusa moreške.
Po Šainovim riječima, Ladova je moreška skuhana u političkoj kuhinji prije
desetak godina pa njegovo društvo traži od sadašnje politike da ispravi tu
nepravdu.
Sličnog je mišljenja i Teo Divić, crni kraj Moro u Cecilijevoj moreški, jedan
od čelnih aktivista HGD-a Sveta Cecilija, društva koje je, na tradiciji prvoga
hrvatskog pjevačkog društva u Dalmaciji, obnovljeno početkom devedesetih.
Viteška igra iz korčulanskih gena
— To što je Lado izveo na godišnjem koncertu u HNK nije ni po koreografiji,
ni po glazbi, ni po jeziku, a ni po ugođaju korčulanska moreška, nego njezin
— hibrid! Kao besprijekorni profesionalci, ladovci na daskama HNK nisu uspjeli
dočarati i prikazati našu morešku, što samo dokazuje da nije riječ o običnoj
folklornoj plesnoj točki s mačevima, nego neponovljivoj viteškoj igri, baštinjenoj
u posebnom ambijentu gradskih zidina, srasloj u genima njezinih građana koji
su čast plesanja dobili od svojih djedova i pradjedova.
Divić je mišljenja, ako se zakonski ne može prisiliti Lado da se okani korčulanske
moreške, neka ga se zamoli da plesnu točku u svojemu folklornom programu nazove
jednostavno — moreška bez pridjeva korčulanska.
I šjor Igor Lozica, autor koreografije sadašnje moreške, najpozvaniji živi
Korčulanin da komentira igre oko korčulanske viteške igre, ne može doći sebi.
— Nije ovo prvi put da Lado želi igrati morešku. Još su 70-ih godina tražili
od mene da ih naučim plesati. No ja sam ih kategorički odbio. Devedeset i
prve godine ponovno su me zvali. Opet sam ih odbio. A nudili su mi velike
solde. Ma što će meni njihovi soldi. Koji bi ja to bi Korčulanin da sam im
proda naše korčulanske svetinje koje nisu za prodaju. To bi za mene bilo kao
da bi iša prodat svoje dite — komentira šjor Igor, koji je u svom aktivnom
radu u KUD-u Moreška naučio "batit" morešku devet generacija korčulanskih
plesača ili, brojem, ravno 299 moreškanata. Za svoj je rad, kao koreograf,
od tadašnjeg Prosvjetnog sabora Hrvatske 1973. godine dobio posebnu nagradu
koja je iste godine uručena i tadašnjem RKUD-u Moreška za najviši domet u
prezentiranju hrvatskog folklora.
— A sad oni iz Lada govore da su uzeli štitit morešku kao državno kulturno-umjetničko
društvo pozvano čuvati narodne plesove da ne padnu u zaborav. Asti, ludosti.
To ne bi ni malo dite reklo, jer mi morešku, jedini na Mediteranu, među kulama
i zidinama, čuvamo četiri stoljeća. Umisto da nam reknu hvala, pomognu nas
državnim soldima, ukrali su nam je iz naših njedara i još se s njom sprdaju.
Sramota!
Nakaradni plagijat
Šjor Igor, vidno potresen i šokiran, ne želi komentirati Ladov nakaradni plagijat.
Samo je odmahnuo rukom te dodao kako se nije nadao da će doživjeti da mu od
moreške "činidu krnovala". U kući Lozica sam spomen imena moreška
sugovornika tjera na poštovanje, a osjetljivi ukućani ne mogu skriti emocije
dok komentiraju nemili slučaj. Šjor Igorova kćerka Asja Silić, s najdužim
stažom bule, ne može skriti suze.
— Kako ih ni sram! Što oni znaju o moreški. Za nju igrat, triba je prvo slušat
iz materinega trbuha i gledat dok piješ materino mliko.
Iako su Korčulani svjesni da, zbog nesloge u ključnim trenucima, nisu držali
konce čvrsto u svojim rukama, što su drugi znali iskoristit, smatraju da bitka
oko moreške nije izgubljena te najavljuju ofenzivu. Svi su suglasni u jednome
— da treba otvoriti javnu raspravu, uključiti dobre pravnike i ostale stručnjake
radi zaštite svoga kulturnog blaga. U prvome koraku aktualizirat će prijašnji
prijedlog formiranja Viteškog udruženja Moreška s izrađenim statutom koji
bi trebao regulirati pravila, propise, užance i sve radnje u i oko moreške.
U drugome koraku nastojat će pravno zaštititi statutom donesena pravila i,
jednom za uvijek, staviti ključ u bravu svojeg kulturnog blaga koju će samo
oni moći otključati.