DOGAĐANJA NA PROSTORU OPĆINE KORČULE
U POČETKU DOMOVINSKOG RATA

Općina Korčula, u koje su spadale sve današnje općine sa otoka Korčule i zapadni dio poluotoka Pelješca (do Mokala), u početku Domovinskog rata nalazila se je u okruženju dva jaka vojnopomorska uporišta JNA: Visa i Lastova. Vis je bio i zapovjedno mjesto tadašnje Vojno-pomorske oblasti JNA.

Na otoku smo u vojarnama Korčula, Ražnjić i Privala imali dosta jako uporište JNA, u kojemu se, dio pripadnika nije mirio sa činjenicom da od iskazane volje hrvatskog naroda na referendumu, nemaju potporu naroda Republike Hrvatske i da praktično postaju naši neprijatelji.

Na referendumu, za samostalnu i suverenu hrvatsku izjasnilo se je 93% stanovništva grada i tadašnje općine Korčula. Jedina vojna postrojba koja je u vrijeme referenduma imala svoju vertikalu podređenu vrhovništvu Republike Hrvatske, bila je postrojba MUP-a policijske postaje Korčula, koja je radila u okviru djelokruga policijskih poslova.

Već u travnju 91. Godine krizni štab općine Korčula organizirano provodi, izmještanje kompletne vojne evidencije na sigurne lokacije, i organizira djelovanje manjih postrojbi.

U stručni posao pri ustrojavanju postrojbi od početka su se uključili djelatnici Sekreterijata za narodnu obranu (SNO) općine Korčula koji su na temelju dobrovoljačkih spiskova i dotadašnjeg ustroja postrojbi teritorijalne obrane, formirali kosture prvih postrojbi na otoku

U lipnju 91.godine, tadašnji Sekretarijat za narodnu obranu općine Korčula prestaje s upućivanjem novaka u "JNA", a neki naši mladići učestvuju u ratu u Sloveniji.

28.06. 1991 započeo je sa radom Karitas koji je pored obavljanja zadaća humanitarnog zbrinjavanja stanovništva i izbjeglica, sudjelovao u izvlačnju i opremanju vojnika iz vojarni JNA, kako iz otoka tako i naših mladića na odsluženju vojnog roka u Jugoslovenskoj armiji do otočkih mjesta.

Preko domoljuba i prijatelja u koji su još bili u "JA", s kojima smo održavali veze kako bi pravodobno izvukli naše mladiće na služenju vojnog roka i oslobodili vojnike iz "kasarni" na otoku, znali smo za namjere i planove Jugo-vojske na našim prostorima i prije njihove realizacije. Tako smo s otoka pružili pomoć i ratnom zapovjedniku obrane dubrovnika i južnog bojišta generalu Nojku Marinoviću, koji je dobro znao za zapovjedi i namjere jugo-vojske na ovim prostorima, prije nego se je s drugim ljudima od zanata sa bogatim vojnim iskustvom, pobjegao iz "JA" i stavio se u službu obrane lijepe naše.

Na inicijativu Vijeća za narodnu obranu općine Korčula, 23.07 formiraju se prve dvije satnije rezervnog sastava ZNG: istočna i zapadna satnija. Za zapovjednika istočne satnije bio je određen Tonči Gatti iz Korčule, a zapadne Ivan Šeparović iz Blata. Zdravko Žuvela iz Vela Luke je bio određen za zapovjednika otočkog bataljuna.

Te dvije satnije su bile prve čisto vojne formacije,a pripadnici zapovjedništva tih satnija(bataljuna) su vođeni kriznim štabom općine, neprekidno izvršavali pripreme (praćenje rada oficira JNA u i van vojarni, izvlačenje i otpremanje vojnika iz vojarni kućama, ustrojavanje postrojbi Teritiorijalne obrane, nabava oružja, uspostava sustava veze na otoku ...) koje su rezultirale mobilizacijom bataljuna ZNG.

Nakon obilska tadašnjeg Ministra obrane Luke Bebića, u tadašnjoj općini Korčula pristupilo se je ustrojavanju bataljona od 4 satnije. Tada se i postrojbe MUP-a brojčano ojačavaju pričuvnim sastavom.
Krizni štab općine Korčula, vođen predsjednikom općine Korčula Tončom Gavranićem, u to je vrijeme uložio ogroman trud u ubjeđivanju čelnih ljudi Jugovojske na na čelu sa njihovim komandantom Simeunom Vučetićem, kako bi na miran način otišli sa otoka i da ne postupaju onako kako im se nalaže iz Beograda.

Prilog: Prijepis zapovjedi načelnika Generalštaba "JNA" generala Blagoja Adžića o uništenju i onesposobljavanju svih sredstava prilikom povlačenja iz vojarni u Republici Hrvatskoj

Zapovjed o uništenju i onesposobljavanju oružja i opreme:

1.Odmah izvršiti totalnu blokadu svog morskog i vazdušnog prostora

2.Sva borbena vozila i oruđa odmah onesposobiti do te mere da ne mogu biti upotrebljene protiv snaga JNA. To učiniti zaribavanjem motora, razaranjem najvitalnijih djelova, švajsovanjem i pregorevanjem , naduvavanjem cevi upotrebom eksploziva, polivanjem benzinom i paljenjem.

3.Pešadijsko naoružanje i streljačku municiju, gde nema eksplozivnih materjala, uništavati paljenjem požara.

4.Sva skladišta municije većih kalibara od 12,7 mm uništiti miniranjem, uz preduzimanje mera zaštite (zaklanjanja ili izvlačenja ljudi)

5. Neborbena m/v i druga tehnička sredstva (agregate inženjerijske mašine i drugo) uništiti onesposobljavanjem za pokret (zaribavanjem , uništavanjem i paljenjem elektroinstalacija i vitalnih sklopova).

6. Od borbene tehnike i naoružanja , zadržati samo onoliki broj borbenih vozila i sistema, kao i ličnog naoružanja koliko ima ljudi, posluga i posada. Sa ovim sredstvima izvoditi borbena dejstva u cilju obrane od napada u zoni dometa istih. U slučaju napada neprijatelja žestoko uzvratiti na svaki napad. Ova sredstva takođe pripremiti za onesposobljavanje - uništavanje na odgovarajući način.

7. U toku izvršavanjaovih zadataka svim raspoloživim sredstvima sprečiti izdajnike da ljude i TMS neoštećene predaju u ruke neprijatelju.

8. Borbene sisteme većih efekata dejstva,kao što su raketni sistemi PVO takođe staviti u funkciju pretnje i odmazde, izabrati ciljeve i zapretiti njihovim sigurnim uništenjem, što i učiniti ako se ne ispune naši zahtevi ili budu ugroženi životi naših ljudi.

9. Skladišta sa većim količinama ubojnih, pogonskih i MES, koja mogu imati veće razarajuće dejstvo takođe staviti u funkciju pretnje i izvlačenjadela tih sredstava. Ako se u tome ne uspije ista uništiti bez obzira na posledice.

10.U garnizonima koje je moguće deblokirati spolja ili se probiti, što proceniti , onesposobljavati samo TMS koja se ne mogu izvući, o čemu poslati odluku generalštabu OS SFRJ.

11.Početak rušenja i onesposobljavanja odmah, a najkasnije do 9.novembra1991. godine . Komandanti svih nivoa poduzet će stroge mere i lično mi odgovaraju za provođenje ove naredbe.
Ne sme se dozvoliti da zbog neodgovornog ponašanja podčinjenih , ljudi i TMS padnu u ruke neprijatelja, zbog čega poduzimati energične mere"

Paralelno sa pregovorima, spoznajući namjere vodstva jugovojske, jačali smo svoje vojne formacije, da bi u slučaju potrebe i vojnim sredstvima mogli suprostaviti se neprijatelju i osloboditi okupirane "kasarne Jugoslovenske Armije" na našem otoku.

Tako je drugom polovicom kolovoza 91 god poslije završenog preustroja iz dvije u četiri satnije zapovjedništvo bataljuna ZNG, zajedno sa djelatnicima SNO i zapovjednicima postrojbi, organiziralo i sprovelo prvo postrojavanje 1. Orebićke, 2. Korčulanske, 3. Blatske i 4. Veloluške satnije).

Prvo postrojavanje 2. Korčulanske satnije "otočkog bataljuna" bilo je 20. 08 1991. godine na igralištu u Žrnovu. Taj dan MOMP Korčula obilježava kao dan postrojbe.

Na tome je postrojavanju tadašnji zapovjednik satnije Mirko Duhović napravio prozivku. Ljudi su upoznati sa načinom pozivanja u organizaciji službenih organa Republike Hrvatske, kako se ne bi odazivali na pozive JNA čiji je sustav pozivanja to vrijeme i dalje funkcionirao.

I pregovore sa komandantima JNA na otoku vodstvo općine je odradilo vrlo mudro što je rezultiralo oslobađanjem vojarni bez ljudskih žrtava i priskrbljivanjem velikih količina vojnog materijala. To je urađeno temeljem sporazuma koji je potpisan između predsjednika općine Korčula ing. Tonča Gavranića i tadašnjeg zapovjednika kasarne Korčula Tomislava Katića koji je ubrzo određen za zapovjednika obrane općine Korčula.

Već 13.09. je Sekretarijat za NO općine Korčula mobilizirao zapovjedništvo bataljuna ZNG.
Noću 13./14. rujna 1991., dok je uz pomoć domoljuba iz brodogradilišta Greben u Vela Luci, našoj mornarici bio otpreman prvi vojni brod koji je na svoj jarbol podigao stijeg HRM, istodobno je iz kasarni JNA zapovjedništvo bataljuna preuzelo oružje koje je pripadalo Teritorijalnoj obrani općine Korčula.
Već sutradan je izvršena mobilizaciju kompletnog bataljuna.

U sklopu mobilizacije otočkog bataljuna 15.09 izvršena je mobilizacija i 2. Korčulanske satnije. Od 104 pozvana u prva se je 3 sata javilo 102 pripadnika a do kraja dana satnija je brojila 106 pripadnika (4 pripadnika su se javila bez poziva ).

U idućih 5-6 dana smo uzeli i ostalo oružje koje je pripadalo kasarnama jna na Korčuli.
Tih smo dana uzeli ukupno oko: 2000 komada pješačkog oružja, 25 topova, sredstva PZO, kao i logistička sredstva: kamione, cisterne mala vojna vozila, dakle ogroman vojni materijal.
To su oružje naši vojnici i domoljubi na otoku dočekali sa velikim oduševljenjem.

Na otoku su osim postrojbi ZNG, koje poslije bitke sa brodovima prelaze pod zapovjedništvo HRM i postrojbi MUP-a djelovale i postrojbe Narodne i Civilne zaštite.

Tijekom rujna opremljen je i počeo je djelovati i Odred Narodne zaštite. Za zapovjednika odreda općine korčula bio je određen Tomislav Gavranić. Postrojbe su takođe bile ustrojene po teritorijalnom principu.

Zapovjednik postrojbe narodne zaštite koja je od početka rujna djelovala na području mjesne zajednice Korčula bio je g. Danko Urban.

Po dobivanju oružja iz vojarni postrojbe Narodne zaštite dobile su pješačko oružje. Obavljale su uglavnom zadaće osiguranja vitalnih objekata na svojim prostorima i uređenja teritorija za obranu.

Dana 19.09. poslije slamanja otpora i zadnjih "jugonostalgičara" u redovima jugovojske došlo je do preuzimanja svih vojarni na otoku. Dio bivših "oficira", na čelu sa svojim dotadašnjim komandantom Tomislavom Katićem (Dragan Ugrina, Veljko Kabić, Dane Mileusnić, Zdenko Matković...) odmah je prešao je u redove postrojbi tadašnjeg bataljuna ZNG, a dio je ostao na otoku gdje, do dan danas kao civili, (manje ili više pomažu ustroju vojske na otoku) normalno žive i rade sa svojim porodicama i mještanima.

Oni koji se nisu mirili sa prestankom homogenizacije ovih prostora od strane Beograda, izvršili su pripreme, a poslije napada jugovojske na Privalu 27.09., zauvjek su, sa svojim obiteljima, napustili naš otok (kasnije su neki od njih u sastavu jugovojske sudjelovali u napadu na Dubrovnik i Ston).

Veliku ulogu u preuzimanju i razminiranju vojarni pored novoustrojenih satnija ZNG imale su postrojbe MUP-a.

Oružjem priskrbljenim bez ljudskih žrtava ,Sekretarijat za NO Općine Korčula ,je sa zapovjedništvom bataljuna ZNG, kao nositeljem, tijekom listopada i studenog provelo nove mobilizacije. Ustrojene su i osposobljene nove postrojbe, sada već pod pod Zapovjedništvom obrane općine Korčula i to:

- postrojbe obalnog topništva i to bitnica 85 mm Privala, Velo Dance, te vod 85mm Lumbarda (Berkovica);
- postrojbe pokretne obalne bitnice 76 mm sa svojim vodovima: u Trpanjskoj Dubi, Lovištu i Zahumlju;
- postrojbe PZO i odred naoružanih brodova, koji su obitavali jednim svojim dijelom u Žrnovskoj Banji a drugim u Vela Luci;
- protivoklopni vod maljutki
- protivdiverzantski vod
- interventni vod
- bitnica minobacača 82 i 120 mm i topnički izviđači;

Da sve to dobro funkcionira i ima dobre veze i logističku potporu formirani su:
- vod veze koji je sve to opsluživao i imao je zadaću radio prisluškivanja i praćenja neprijatelja u našoj okolici i
- logistički vod koji je brinuo o svoj tehnici i naoružanju kojeg smo imali.

Težište u organizaciji obrane općine bilo je na pripremi prostora za protudesntnu, protudiverzantsku i protubrodsku obranu.

ORGANIZACIJA OBRANE OPĆINE KORČULA
U PERIODU RUJAN-STUDENI 1991 .GOD

Kliknite za uvećanje.

Gospodarstvo općine Korčula u cijelosti je bilo uključeno u obranu općine.
Nema gospodarskog subjekta, bilo privatnog, bilo tadašnjeg društvenog koji se nije uključio u obranu na bilo koji način. Ipak najznačajniju potporu obrani općine Korčula pored Radeža i Trikopa iz Blata i Grebena iz Velaluke dalo je:
- brodogradilište Inkobrod koje je pravilo ručne bombe i oklopni transporter koji se je u listopadu 1991. predao postrojbama obrane Dubrovnika i
- Mediteranska plovidba koja je prevozila sva vojna sredstva i koja je osigurala materijalna sredstva za naoružavanje i opremanje korčulanskih postrojbi sredstvima veze.
Naravno tu treba uključiti i sve hotelske kuće koje su davale smještaj i hranu svim postrojbama na terenu.

Pored opremanja svojih postrojbi priskrbljenim oružjem smo pružili veliku pomoć općinama i postrojbama u našem susjedstvu i kojima smo dali:
- gradu Dubrovniku i: 5 topova, 400 cijevi pješačkog oružja, minobacač 120 mm, 4 motorna vozila, protuoklopne rakete "maljutke", 300 granata za topove i desetak tisuća komada streljiva za pješačko naoružanje;
- općini Makarskoj upućen je jedan top 85mm, a za uzvrat smo dobili 3 minobacača 120 mm sa streljivom i 3 motorna vozila;
- Pločama, odnosno ratnoj luci Ploče data su dva topa 85 mm i 300 komada streljiva za PZO topove 40 mm,
- gradu Šibeniku dato je streljivo za minobacače 120 mm
- općini Hvar jedno motorno vozilo
- Pelješcu pješačko oružje i streljivo a otoku Mljetu radio sredstva.

Na obilježavanju 5. Godišnjice korčulansko - zapadnopeljeških postrojbi povodom bitke protiv brodova zapovjednik HRM admiral Vid Stipetić se, uime postrojbi kojima smo uputili pomenuta sredstva, zahvaljuje stroju postrojbi općine Korčula riječima:

„Dragovoljci ZNG i MUP-a bivše općine Korčula, osvojili su ovdašnje vojarne i velike količine svakovrsnog naoružanja i opreme bivše JNA. Nisu ga zadržali samo za sebe, nego su u onim teškim danima nametnutog nam rata, veliki dio dali i postrojbama obrane cijele Dalmacije”.

Prva vojna akcija na otoku koja je usljedila kao reakcija jugovojske na oduzimanje oružja iz "njihovih vojarni" bilo je iskrcavanje jugovojske na Privalu.

Kako je preuzimanje vojarni urađeno u tajnosti, tek 27.09 uz pomoć pripadnika jugovojske iz vojarne Korčula (Tris, Vukšić, Galić...) Usljedilo je reagiranje jugovojske iz njihovih uporišta na Visu i Lastovu.
Oko 30 brodova blokiralo je je vojarnu Privala i zapadni dio otoka. Dio jugo-vojske koji se je iskrcao u vojarnu izvukao je dubinske mine i uništio sva ona sredstva koja mi do tad nismo bili izvukli iz vojarne.
Naše tek oformljene postrojbe tad su blokirale vojarnu, kako bi osigurale da jugovojska ne krene ka Vela Luci.

Početkom listopada 91. godine imamo prve žrtve sa otoka. zaustavljanju prodora jugovojske kroz konavle, borio se je vod dragovoljaca iz policijske postaje Korčula, kojeg je vodio tadašnji zamjenik zapovjednika Stanko Šutalo.

Slabo pripremljeni i opremljeni, u složenoj situaciji u kojoj su se zatekli nakon silovitog prodora neprijatelja, kroz Konavle 05. 10. poginuo je pričuvni policajac Želimir (Antuna) Žanetić iz Blata.

Šest pripadnika postrojbe bilo je zarobljeno i ranjeno, od kojih Vlatko Bokšić i Damir Šulentić iz grada Korčule (pored njih zarobljeni su bili: Jadran Zlokić, Zoran Tomaš i Tonko Gugić iz Velaluke te Ante Nobilo i Ivo Popović iz Blata.

Dana 07.10 imamo prvog ranjenog bojovnika na otoku. Prilikom raketiranja našeg centra veze na brdu Sveti Staž kod Žrnova, ranjen je Stanoje Antić. Kirurški zahvat za njegovo spašavnje rađen je u Ratnoj bolnici koju je bila formirana istog dana u predjelu hotelskog kompleksa Bon Repos .

Prvi okršaj sa neprijateljem imali smo 16.11.1991.,kada su su topnici obrane općine Korčula razbili dio brodova jugo-flote, koji su se nakon poraza u splitskom kanalu, bili skupili u Neretvanskom i Korčulanskom kanalu.

Željko Seretinek

<<-- POVRATAK NA POČETNU STRANICU