ikorcula.net
   
 


RATNI PUT KORČULANSKIH POSTROJBI U DOMOVINSKOM RATU

Prije početka Domovinskog rata otok Korčula je uz Vis i Lastovo bio vojno pomorsko uporište, koje je Jugoslavenska armija opremala i pripremala za upornu obranu od napada NATO snaga iz Italije. Zbog značaja kojeg je za SFRJ otok Korčula imao u ostvarenju tadašnje koncepcije Općenarodnog obranbenog rata, otočke su se postrojbe po ondašnjim ratnim planovima popunjavale i ojačavale ljudstvom iz velikog dijela općina Južne Dalmacije, između ostalih: Makarske, Metkovića i Ploča.

Mudro vođenom politikom općinskih vlasti izabranih na prvim višestranačkim izborima, svi ljudski i oružani kapaciteti jedinica JNA I TO na otoku (koji su bili dostatni za opremanje 1,5 - 2 brigade vojnika), bez ljudskih žrtava iskorišteni su za naoružanje kako postrojbi na otoku, tako i postrojbi susjednih općina Dubrovnik, Makarska i Ploče, a oružje je upućivano i drugdje gdje je bilo potrebno. Tako su Postrojbe obrane općine Korčula (koja je tada obuhvatala dio poluotoka Pelješca od mjesta Mokala kod Orebića i cijeli otok Korčula) već u listopadu 1991 brojile preko 1000 dobro naoružanih i uvježbanih bojovnika.

Jedinice Jugovojske nisu mogle prežaliti izgubljene vojne potencijale na otoku.Svojim iskrcavanjem i uništavanjem preostale vojne oprema u vojarni Privala krajem rujna i avio-raketiranjem objekata na otoku početkom listopada 1991, bezuspješno su pokušale umanjiti uspjeh Korčulana u naoružavanju i opremanju svojih postrojbi.


Bojovnici 2 Korčulanske satnije bataljuna ZNG u vrijeme polaganja svečane prisege

Te su postrojbe polovicom studenog 1991 godine, kada su se u cijeloj Hrvatskoj postrojbe HV na kopnu povlačile pred paljbeno daleko premoćnijim neprijateljem, kada je padao i grad Vukovar, u bitci protiv brodova JRM 16.11. u Korčulanskom kanalu nanjele najveći poraz Jugofloti u Domovinskom ratu. Tom velikom pobjedom, dan nakon protjerivanja brodova Jugoflote iz Splitskih vrata , zauvjek su deblokirane obalne i otočke luke na Jadranu. Nakon te pobjede Hrvatsko brodovlje slobodno plovi unutarnjim plovnim putevima srednjeg i južnog Jadrana, a neprijateljeva razbijena flota kontrolira još samo područje oko otoka Visa, Lastova i akvatorij južno od luke Slano i otoka Mljeta, odakle se je nekoliko mjeseci poslije mirno povukla.

Obranom poluotoka Pelješca koju je ispred Stona u prosincu organiziralo Zapovjedništvo HRM, Korčulanske su i Pelješke postrojbe,u žestokim bitkama vođenim do kraja studenog 1991 godine, zaustavile prodor tada premoćnije jugosoldateske prema Pelješcu i Korčuli. Time su stvoreni uvjeti za sveukupno zaustavljanje postrojbi neprijatelja u planiranom prodoru preko Neuma ka luci Ploče i dolini Neretve.

U prvoj napadnoj operaciji koje su pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka postrojbe HV provele krajem svibnja 1992. godine, naše su se postrojbe "Obrane općine" u sastavu postrojbi obrane Pelješca našle na krajnjem desnom krilu. Njihovim ulaskom u Zamaslinu, Konštare i selo Doli, konačno je deblokiran poluotok Pelješac a otok Korčula se je i kopnenim komunikacijama uključilo u jedinstveni gospodarski politički i ini život, slobodne samostalne Republike Hrvatske. Nakon deblokade poluotoka Pelješca većina pripadnika postrojbi s otoka Korčule se razvojačuje, a na otoku se ustrojavaju nove manje postrojbe.

Zadaća novoformiranih postrojbi MOMP (Mješoviti odred mornaričkog pješaštva) i Domobranske bojne Korčula bilo je obrana šireg područja Južne Dalmacije i Hercegovine , na crti Stolac - Popovo polje - AVNOJ (ska) granica Republike Hrvatske, kojega su postrojbe Južnog bojišta oslobodile u svojim ofenzivnim djelovanjima do kraja 1992.godine.

Tako su u lijeto 1993 godine, postrojbe iz sastava MOMP Korčula (uz potporu minobacačkog voda iz Domobranske bojne) dobile zadaću čuvanja dijela crte 114. brigade HV, na jednom od najnepristupačnijih prostora u Popovom polju ispred sela Lopoč. Nakon te uspješno izvršene zadaće , prvo postrojbama iz sastava Domobranske bojne a potom i MOMP Korčula Zapovjedništvo Južnog bojišta povjerilo je formiranje crte obrane na području rijeke Bregave i njene zaštite od ubacivanja muslimanskih postrojbi koje su u to vrijeme težile izbijanju ka moru Dolinom Neretve.

Prva zadaća za izvršenje koje je angažiran cijelokupni sastav MOMP Korčula (više od 500 ljudi s otoka)) koji je bio ojačan drugim postrojbama iz Južnog bojišta (topništvom i inženjerijom iz 116 .br i tenkovima iz 163. Dubrovačke brigade) bilo je obrana pravca Zavala - Orahov do Slano . Obranu tog pravca Odred je uspješno izvršavao kroz zimu 1994 godine unutar svoje zone odgovornosti u Popovom polju, sa prvom crtom između sela Zavala i Belenića.

Zadnju i najznačajniju zadaću Odred je obavljao od ožujka do listopada 1995. godine, u vrijeme kada je Hrvatska vojska, provedbom operacija "Oluja" i "Maestral" konačno stala na svoje sadašnje granice.

MOMP Korčula je u okviru operacije Maestral iznenadnim upadom zaposjeo pripremljene položaje na najjužnijioj crti Republike Hrvatske između Debelog brijega i Prvelake. Tako je naša postrojba preduhitrila postrojbe Jugoslovenske armije u zaposjedanju tog do tada demilitariziranog prostora takozvane "Žute zone" i na taj način je i taj prostor vraćen pod suverenitet Republike Hrvatske i stvoreni su uvjeti da se pitanje kontrole ulaza i izlaza u Bokokotorski zaljev riješava političkim putem. Za izvršavanje te za Republiku Hrvatsku strateški bitne zadaće, Zapovjedništvu je Korčulanskog odreda bilo povjereno zapovijedanje dijelovima mornaričkih postrojbi: MOMP Brač a potom i Ugljan - Dugi otok, a također i određenim postrojbama pod zapovjedništvom Južnog bojišta.

Pripadnici postrojbi s kojima smo zajedno ratovali i branili Republiku Hrvatsku na Južnom bojištu ( između kojih su bile postrojbe s Pelješca i 1GBR, na Stonu, 114.br. na terenu Lopoč, 115. i 116.br, na terenu Zavala -Orahov do 156. i 163 br HV, postrojbI Specijalne i civilne policije te mornaričke postrojbe OTB i radarske postaje Molunat, MOMP Brač , Ugljan-Dugi otok s kojima smo surađivali na širem području Prevlake ) upoznali su Korčulane kao dobro opremljene i uvježbane vojnike koji su znali obraniti svoje more , otok , poluotok Pelješac i sve povjerene im prostore na Južnom bojištu.

Uspješno izvršavanje sve odgovornijih zadaća koje je MOMP Korčula dobivao od nadređenih zapovjedništava HRM I Južnog bojišta ; samo za sebe najbolje govori koliko su korčulanske postrojbe od svog ustrojavanja do svoje zadnje demobilizacije na terenima Južnog bojišta organizaciono jačale za provedbu i najsloženijih zadaća.

Razumljivo je stoga , zašto je prvi ratni zapovjednik HRM admiral Sveto Letica-Barba na obilježavanju 5. godišnjice Korčulansko-zapadnopeljeških postrojbi, 16.11.1995 na zapadnoj obali u Korčuli istakao:"Nikad nisam sumnjao u Vaše domoljublje, nikad nisam sumnjao u Vašu hrabrost i hvala Vam za Vaš doprinos u toku Domovinskog rata. Vi ste jedna od najboljih postrojbi, ove vrste u HRM što ste pokazali, u toku našeg Domovinskog rata, od Neretve do Prevlake."

Tijekom 1991 i 1992. godine postrojbe Obrane Općine Korčula su brojile oko 1270 bojovnika od kojih je 5-toro, ugradilo svoje živote u temelje naše slobodne Hrvatske to su bili: Želimir Žanetić (1991.g) iz Blata, Tihomir Antunović (1991.g) iz Orebića, Ranko Bongvardo (1991.g) iz Trstenika, Goran Lasić (1992.g) iz Korčule, i Ivan Kunjašić (1992.g) iz Smokvice.

U vrijeme obnašanja zadaća u obrani Južnog bojišta u periodu 1993 - 1996 smrtno je stradalo 3 pripadnika postrojbi s otoka Korčule: Branko Bosnić (1993.g.) iz Blata, Željko Baničević (1993.g.) iz Smokvice, te Alen Pecotić (1993.g.) iz Smokvice. Tijekom Domovinskog rata ukupno je oko 30 bojovnika s otoka Korčule bilo ranjeno.

Stečeno ratno iskustvo, prolivena krv i znoj najboljih sinova Korčule u Domovinskom ratu, obvezuje nas, da zajedno sa za 2. zapovjednikom HRM admiralom Vidom Stipetićem vjerujemo u obranu naših prostora od neprijatelja. Admiral je svoju vjeru izrazio završnim riječima na svečanom skupu u Korčuli: "Budite uvjereni da će i ubuduće HRM skupa s Vama osigurati mir na ovim prostorima." Tako će biti, jer mi smo u Domovinskom ratu pokazali da to znamo i hoćemo.

Željko Seretinek

<<-- POVRATAK NA POČETNU STRANICU
 

 


(C) 2006. www.ikorcula.net